Viewing:

Jov Job 27

Select a Chapter

1I Jov nastavi besjedu svoju i reèe: 2Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, i svemoguæi, koji je ojadio dušu moju, 3Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim, 4Neæe usne moje govoriti bezakonja, niti æe jezik moj izricati prijevare. 5Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; dokle dišem, neæu otstupiti od svoje dobrote. 6Držaæu se pravde svoje, niti æu je ostaviti; neæe me prekoriti srce moje dokle sam živ. 7Neprijatelj moj biæe kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik. 8Jer kako je nadanje licemjeru, kad se lakomi a Bog æe išèupati dušu njegovu? 9Hoæe li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj doðe nevolja? 10Hoæe li se svemoguæemu radovati? hoæe li prizivati Boga u svako vrijeme? 11Uèim vas ruci Božjoj, i kako je u svemoguæega ne tajim. 12Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari? 13To je dio èovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od svemoguæega. 14Ako mu se množe sinovi, množe se za maè, i natražje njegovo neæe se nasititi hljeba. 15Koji ostanu iza njega, na smrti æe biti pogrebeni, i udovice njihove neæe plakati. 16Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata, 17Što nabavi, obuæi æe pravednik, i srebro æe dijeliti bezazleni. 18Gradi sebi kuæu kao moljac, i kao kolibu koju naèini èuvar. 19Bogat æe umrijeti a neæe biti pribran; otvoriæe oèi a nièega neæe biti. 20Stignuæe ga strahote kao vode; noæu æe ga odnijeti oluja. 21Uzeæe ga vjetar istoèni, i otiæi æe; vihor æe ga odnijeti s mjesta njegova. 22To æe Bog pustiti na nj, i neæe ga žaliti; on æe jednako bježati od ruke njegove. 23Drugi æe pljeskati rukama za njim, i zviždaæe za njim s mjesta njegova.