Viewing:

Mateju Matthew 24

Select a Chapter

1I izišavši Isus iðaše od crkve, i pristupiše k njemu uèenici njegovi da mu pokažu graðevinu crkvenu. 2A Isus reèe im: ne vidite li sve ovo? Zaista vam kažem: neæe ostati ovdje ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti. 3A kad sjeðaše na gori Maslinskoj pristupiše k njemu uèenici nasamo govoreæi: kaži nam kad æe to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka vijeka? 4I odgovarajuæi Isus reèe im: èuvajte se da vas ko ne prevari. 5Jer æe mnogi doæi u ime moje govoreæi: ja sam Hristos. I mnoge æe prevariti. 6Èuæete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba da to sve bude. Ali nije još tada pošljedak. 7Jer æe ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i biæe gladi i pomori, i zemlja æe se tresti po svijetu. 8A to je sve poèetak stradanja. 9Tada æe vas predati na muke, i pobiæe vas, i svi æe narodi omrznuti na vas imena mojega radi. 10I tada æe se mnogi sablazniti, i drug druga izdaæe, i omrznuæe drug na druga. 11I iziæi æe mnogi lažni proroci i prevariæe mnoge. 12I što æe se bezakonje umnožiti, ohladnjeæe ljubav mnogijeh. 13Ali koji pretrpi do kraja blago njemu. 14I propovjediæe se ovo jevanðelje o carstvu po svemu svijetu za svjedoèanstvo svijem narodima. I tada æe doæi pošljedak. 15Kad dakle ugledate mrzost opušæenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome koji èita da razumije): 16Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore; 17I koji bude na krovu da ne silazi uzeti što mu je u kuæi; 18I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje. 19A teško trudnima i dojilicama u te dane. 20Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu ni u subotu; 21Jer æe biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta dosad niti æe biti; 22I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi skratiæe se dani oni. 23Tada ako vam ko reèe: evo ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte. 24Jer æe iziæi lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaæe znake velike i èudesa da bi prevarili, ako bude moguæe, i izbrane. 25Eto vam kazah naprijed. 26Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne vjerujte. 27Jer kako što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, taki æe biti dolazak sina èovjeèijega. 28Jer gdje je strvina onamo æe se i orlovi kupiti. 29I odmah æe po nevolji dana tijeh sunce pomrèati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se. 30I tada æe se pokazati znak sina èovjeèijega na nebu; i tada æe proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaæe sina èovjeèijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom. 31I poslaæe anðele svoje s velikijem glasom trubnijem; i sabraæe izbrane njegove od èetiri vjetra, od kraja do kraja nebesa. 32Od smokve nauèite se prièi: kad se veæ njezine grane pomlade i ulistaju, znate da je blizu ljeto. 33Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata. 34Zaista vam kažem: ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude. 35Nebo i zemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæe proæi. 36A o danu tome i o èasu niko ne zna, ni anðeli nebeski, do otac moj sam. 37Jer kako što je bilo u vrijeme Nojevo tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega. 38Jer kako što pred potopom jeðahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg, 39I ne osjetiše dok ne doðe potop i odnese sve; tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega. 40Tada æe biti dva na njivi; jedan æe se uzeti, a drugi æe se ostaviti. 41Dvije æe mljeti na žrvnjevima; jedna æe se uzeti, a druga æe se ostaviti. 42Stražite dakle, jer ne znate u koji æe èas doæi Gospod vaš. 43Ali ovo znajte: kad bi znao domaæin u koje æe vrijeme doæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæe svoje. 44Zato i vi budite gotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æe sin èovjeèij. 45Ko je dakle taj vjerni i mudri sluga kojega je postavio gospodar njegov nad svojima domašnjima da im daje hranu na obrok? 46Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov naðe da izvršuje tako. 47Zaista vam kažem: postaviæe ga nad svijem imanjem svojim. 48Ako li taj rðavi sluga reèe u srcu svome: neæe moj gospodar još zadugo doæi; 49I poène biti svoje drugare, i jesti i piti s pijanicama; 50Doæi æe gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u èas kad ne misli. 51I rasjeæi æe ga napola, i daæe mu platu kao i licemjerima; ondje æe biti plaè i škrgut zuba.