Viewing:

Psalmi Psalms 89

Select a Chapter

1Milosti æu Gospodnje pjevati uvijek, od koljena na koljeno javljaæu istinu tvoju ustima svojima. 2Jer znam da je zavavijek osnovana milost, i na nebesima da si utvrdio istinu svoju, rekavši: 3“Uèinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu: 4Dovijeka æu utvrðivati sjeme tvoje i prijesto tvoj ureðivati od koljena do koljena. 5Nebo kazuje èudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. 6Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? ko æe se izjednaèiti s Gospodom meðu sinovima Božijim? 7Bogu se valja klanjati na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. 8Gospode, Bože nad vojskama! ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe. 9Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroæavaš. 10Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje. 11Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vasiljenu i što je god u njoj. 12Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje. 13Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja. 14Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim. 15Blago narodu koji zna trubnu pokliè! Gospode! u svjetlosti lica tvojega oni hode; 16Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvišuju se. 17Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvišuje se rog naš. 18Jer je od Gospoda obrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš. 19Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: “poslah pomoæ junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. 20Naðoh Davida slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. 21Ruka æe moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiæe ga. 22Neæe ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neæe mu dosaditi. 23Potræu pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziæu. 24Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiæe se rog njegov. 25Pružiæu na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. 26On æe me zvati: ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. 27I ja æu ga uèiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. 28Dovijeka æu mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. 29Produljiæu sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. 30Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; 31Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne saèuvaju, 32Onda æu ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; 33Ali milosti svoje neæu uzeti od njega, niti æu prevrnuti istinom svojom; 34Neæu pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neæu poreæi. 35Jednom se zakleh svetošæu svojom; zar da slažem Davidu? 36Sjeme æe njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom; 37On æe stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.” 38A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega; 39Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov. 40Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine. 41Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh. 42Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove. 43Zavratio si ostrice maèa njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju; 44Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju; 45Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu. 46Dokle æeš se, Gospode, jednako odvraæati, dokle æe kao oganj plamtjeti gnjev tvoj? 47Opomeni se kakav je vijek moj, kako si ni na što stvorio sve sinove Adamove? 48Koji je èovjek živio i nije smrti vidio, i izbavio dušu svoju iz ruku paklenijeh? 49Gdje su preðašnje milosti tvoje, Gospode? Kleo si se Davidu istinom svojom. 50Opomeni se, Gospode, prijekora sluga svojih, koji nosim u njedrima svojim od svijeh silnijeh naroda, 51Kojim kore neprijatelji tvoji, Gospode, kojim kore trag pomazanika tvojega. 52Blagosloven Gospod uvijek! Amin, amin.